Majska kiša

500 rsd
Odlomak iz knjigeMajska kiša

МАЈ

Жути се љутић, једна давна нит.
Ливада сија, тај предео-мир.
Човеков живот – један речни вир.
Злато детињства – недосањан мит.

Тамнозелено. Трепти росин сјај.
Четири листа – детелина, сан.
Попино прасе силази низ длан.
Мирише ружа. Увелико мај!

А небо расте. Плови као брод.
Душа се игра – неисказив чар:
свака јој биљка, свако биће род.

А сада тражи светлу шифру, кôд,
да опет позна постојања дар,
не само бригу и њен тужни ход.

ЗИМСКА НОЋ

Месец, у зимској ноћи,
пределе обасјава…
Тишина у пуноћи,
мека и зрачноплава.

Пределе обасјава,
у мистичној самоћи,
мека и зрачноплава
тајна снега и ноћи.

У мистичној самоћи
рађа се друга јава –
тајна снега и ноћи
кроз простор исијава.

Рађа се друга јава,
попут поларне ноћи,
кроз простор исијава,
а време губи моћи…

Попут поларне ноћи
душа у песми спава,
а време губи моћи –
тишина зрачноплава.

Душа у песми спава…
Тишина у пуноћи…
Пределе обасјава
месец, у зимској ноћи.

ЏЕМПЕРИ

Суше се зимски џемпери на жици,
по бојама су поређани складно.
Позни септембар, поподне прохладно,
ал’ сунце јасно. На плавој равници

лет повремени (авиона, птице)
не нарушава дворишну тишину,
а свиленкасту кружну паучину
испреда паук, ту изнад узице.

Суше се зимски џемпери мекани.
Мирисом лепим цветним преварена
на вунене рукаве слеће пчела.

Нестаће брзо и она и дани
пријатног сунца, крхког као пена…
Близу је тмурна јесен … зима бела.

ЛИПЕ

Храм Светог Саве бели се и блиста.
А после кише равномерно плава
светле небеса, испрана и чиста
као мисао кад у срећи спава…

Миришу липе. Кроз сав ваздух струји
та душа цветна, простором се шири…
И, чини ми се, једна пчела зуји.
Ветар сећања почиње да пири…

Миришу липе с питомог Врачара –
тај ми стих давни нову песму ствара
у овом трену што се вечним чини…

А душа ми је и млада и стара
у сутон јунски који се отвара
док све трепери у цветној тишини.

МАЈСКА КИША

Кад мајска киша почне изненада,
пљусне у Време давном дечјом чари,
па оно буде једно вечно сада
и душа ти се радошћу озари,
у мисли навру лакоћа и нада
док се природа у капима зари,
а мирис липе здружено се дише
с мирисом свежим топле мајске кише.

Кад мајска киша у тебе урони,
нестају бриге, туге, бесмислице,
јер нежни бескрај тада ти зазвони
и чујеш само да цвркућу птице.
Осећаш нешто снажно, од искони
док вода капље с ружине латице;
у ту невиност поглед ти се склони
док прозирне ти капи квасе лице.

Кад мајска киша изненада груне,
нежно и страсно кô пољубац први,
пробуде ти се моћне, светле струне,
поточић млади заплеше у крви…
Латице мокре мирисно се круне,
у барицама одсјај сунца врви,
а ружа, липа и душа удишу
ту праисконску, благу, мајску кишу.

Категорије: , Izdavač:
Autor: Maja Belegišanin Ivanović

Knjiga donosi izabrane i nove pesme Maje Belegišanin Ivanović.
Donosimo izvode iz pogovora Ranka Pavlovića i Dunje Rac.

Između čitaoca i izabranih i novih pjesama Maje Belegišanin Ivanović, uvrštenih u zbirku Majska kiša, zaista nije potreban nikakav posrednik, naročito ne onaj koji bi želio da ima ulogu tumača. Jer, svaka pjesma i svaki stih u njoj sami od sebe se otvaraju pred čitaocem koji im prilazi otvorene duše. Uz to, pjesnikinja je sama, sasvim svejedno da li namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, uvodnom pjesmom „Da napišem pesmu“ dala ključ za ulazak u sopstvenu poetiku i neposredno nagovijestila motivske i tematske lavirinte lirike kroz koju želi da provede čitaoca, kao kroz cvjetne vrtove koje je brižljivo njegovala da bi ih nesebično darivala pogledu dobronamjernog znatiželjnika.
S podjednakim žarom Maja Belegišanin Ivanović svoja poetska osjećanja iskazuje u vezanom i slobodnom stihu. Njena rima, bez obzira na to da li je parna, ukrštena, obgrljena ili isprekidana, smislena je, neistrošena i gotovo uvijek doprinosi ritmičnosti pjesme. Nikada nije samo u funkciji podudaranja završnih slogova stiha, nego uvijek teži da oplemeni pjesmu, koliko smislom, toliko i emocijom. Konačno, treba reći da je dobro što je Maja Belegišanin Ivanović odlučila da objavi zbirku izabranih i novih pjesama, jer je time pokazala uzlaznu liniju kojom se kreće kroz svijet poezije i da je pjesnikinja na koju književna kritika i antologičari treba da računaju. (Ranko Pavlović, Ogledalo za zvijezde)

Majska kiša predstavlja svojevrsnu ličnu antologiju – izbor iz dosadašnjeg objavljenog opusa koji pruža uvid u ono što bismo mogli nazvati gorućim tematskim preokupacijama i poetički lik autorke. Nakon prološke pesme slede celine: ,,Raznob(r)ojne strofe”, ,,Soneti”, ,,Oktave”, ,,Haiku“ i ,,Beli stih” dajući jasan signal čitaocu da je i sama pesnička forma veoma važna za autorku. Virtuoznost u upotrebi pesničkih formi, inventivna rešenja, veoma često prstenasta forma ili oblik koji je blizak tome, melodija i kruženje, sugerisanje i ljuljanje, upotpunjuju motivi sna i mesečine. Osobena je i pikturalnost poezije Maje Belegišanin: srebrna i plava boja se pojavljuju onda kada poetski subjekat želi da dosegne područje koje više nije u granicama realnog. O tome svedoči i ,,Pohvala polusnu“ – stanje uranjanja u san se doživljava kao iskorak u dimenziju ,,izvan“. To je osvešćivanje momenta pre pada u san, onog najnežnijeg i najkrhkijeg mesta koje se shvata čas kao prostor a čas kao zvuk. U običnim stvarima poetsko ja naslućuje nešto značajno, što potvrđuje naš utisak da su mnoge pesme građene na snažnoj simbolističkoj podlozi. Na tragu Svedemborga, iza obrisa običnih predmeta sakrivena su dublja značenja; predmet je povod za otkriće više istine. Poetizacija detalja iz svakodnevice koji često nadrastaju početnu sliku razmišljanjima o poziciji subjekta u svetu, o prolaznosti, smrti; lirsko tematizovanje sećanja i zaborava; opisi graničnih stanja pred san ili buđenje (često praćeni slikom odgovarajućeg dela dana ili godišnjeg doba); tematizacija stanja nesanice, strepnje i zabrinutosti i veoma brižljiv odnos prema pesničkoj formi – važne su odlike zbirke Majska kiša i pevanja Maje Belegišanin u celini. (Dunja Rac, Lirski krvotok)

Maja Belegišanin Ivanović (1980) piše poeziju (za odrasle i decu), prozu, eseje i književne prikaze. Objavila je knjige poezije: Ispod neba (2007); Svetlosna pruga (2011); Zimsko sunce (2014); Pesme raznih boja, knjiga za decu (2017); Nežna granica (2018); Biljke i devojčice, knjiga za decu (2019) i knjiga književne kritike Svetlo prepoznavanje –prikazi, eseji (2020).

DA NAPIŠEM PESMU

Hoću da napišem pesmu,
lepu, kao ova zagonetka
koju ne mogu da odgonetnem;
lepu, kao ovo nepoznato što me muči,
kao nešto,
i lepšu.

Hoću da napišem pesmu,
lepu, kao pun mesec što me gleda,
kao dvorište pokislo od njegovih zraka,
lepu kao privid, kao priviđenje
satkano od lišća, mraka i senki.

Hoću da napišem pesmu.
Pesmu da napišem,
ali da ne unizim lepotu meseca,
da ne raspršim sjaj cigli dvorišnih
okupanih zracima,
da ne rastopim mesečeve planinske vence.

Hoću da napišem pesmu,
lepu, kao nešto što će tek biti,
pesmu koja spaja vremena,
pesmu nežniju od nežnosti,
sjajniju od sunca,
krvaviju od srca.

Pesmu da napišem
prazniju od praznine, a punu;
pesmu besnu, ali koja ne može
nikoga povrediti,
glasnu, ali koja će tiho
u ušima zvoniti;
jednu u kojoj će zvezde imati
ogledalo svoje;
lepu kao seta,
nestvarnu kao san.

Ja hoću pesmu.
Moju.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Majska kiša”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *