Otjerane ptice

400 rsd
Odlomak iz knjigeOtjerane ptice

GLOKSINIJE
(Znak uspjeha?)

Kad je buđenje u pola pet
a šetnja u to doba čisto ludilo
preostaju samo purpurni
cvjetovi gloksinija
jedini znak uspjeha
izloženi iza prozorskog stakla.

Još je poluboga Herakla
sina vrhovnog boga Zeusa
i smrtnice Alkmene
zadivila boja purpura
kad je njegov pas
u drugom stoljeću prije nove ere
jeo jednu vrstu dragocjene školjke
pa mu njuška ostala umrljana
neviđenom i čudnovatom bojom.

Družim se s polubogovima
razgovaramo preko gloksinija
u svitanje prerano za buđenje.

NEPOLJUBLJENI
(Zauvijek?)

Htjednem li nježno i blago
objasniti snagu izgovorene riječi
onome koji ne razaznaje šapat
ne umije lagano udariti
i velikim se vodama radovati
ne usudi se u raskoraku zastati
ne može kišom žeđ utažiti
i zmiji ujed oprostiti
onome koji nikad nije
poljubio izbrazdano lice
starca prosjaka ciganke
pa ni vlastite matere
od onda kad ga je
u veliki grad otpremala

bolje da zašutim
progutam urlik popijem suzu
napunim ruke vjetrom
postanem stvrdnuta pjena
da se u pokušaju
trajno ne izgubim
među nepoljubljenima.

BEZ VAGANJA
(Sigurna?)

Nećemo vagati na kilograme
dovoljna je pregršt
kao mjera zadovoljstva
zrelih trešanja smokava petrovača
bombona u zlatnom papiru
izribanih jabuka očišćenih oraha
pepela s ognjišta ilovače s groblja
sijena iz jasala trave sa strnokosa

kilogrami se nigdje
ne bi mogli smjestiti
a za pregršti mjesto ne treba
dovoljne su ruke iz ramena
da sve iz džepova povade
i u usta ubace

progutat ću većinu prošlosti
sve čega se domognem
samo tako bit ću sigurna
u trajni zapis o postojećem.

OSLIKANA
(U letu?)

Osunčana bjelina
na obalu zaleđenog sokaka
izvlači majstora – fotografa

bez namještanja i poze
slìka tijela u snijegu
raširenih ruku i nogu
poletjelo bi da ga nije
pritisnuo dah smrzavice

do sutra će ga zapišati
psi lutalice
promijenit će oblik
to više neću biti ja
koja sam samo
tu sekundu bijelog dodira
zaboravila
onoga na koga sam
kroz nesan mislila.

BAJKA
(Postaje varka?)

Da nisam bila dijete
u vremenu

nemogućem

za nevino djetinjstvo

ne bih danas prepoznala bajku
čudesnom svjetlošću začaranu,
tajanstvenu poput … poput …
ljubavi u Vincentovim suncokretima,
preljubljenu u ljepotu žutoga cvijeta.

Krik odsjaja čežnje
odjednom prestaje biti varka
neoslikana.
Postaje bajka.

Категорије: , Izdavač:
Autor: Jagoda Kljaić

Treća zbirka pesama Jagode Kljać pod naslovom Otjerane ptice nosi jasnu poruku, utkanu u  sigurnom rukom napisane stihove. Kao da autorka nam želi reći da je njeno traganje je u toku i da se sve čega se dohvati lako pretvara u poeziju. Jagoda piše i postavlja mnogo pitanja o odnosu čoveka prema egzistenciji u svojoj okolini, prema predmetima i njihovoj simbolici, značenju koje dobijamo od drugih, pojedinaca, parova, naroda.

PRVA JESENSKA BURA
(Vrijeme za kavu?)
Ovog običnog utorka potkraj novembra
taman je vrijeme
nikad nisam s tobom popila kavu,
zaklinjem se
da ti je nikad neću skuhati,
vidiš daleko, lišće je opalo,
na blizinu provjeravaš
tko ti je pisao,
nema mog imena
među sedam-osam
onih koji od tebe nešto trebaju,
a trebam više od svih njih zajedno,
jer od tebe zavisi
večerašnji san,
to nigdje ne piše,
a ti, kad si sit,
umiješ samo čitati,
osjetila ti se umrtve,
na pisanje i ne pomišljaš
– mudrica mala ipak traži
da ne odgovaram
na njena razmišljanja –

dobro se prisjećaš,
zato ni danas
ne očekujem tvoj znak
o bilo čemu,
dosta mi je znakova,
bježim od njih a uporno me sustižu,
ti si dosljedan muškarac,
pa baš nećeš,
dok ti se ne dovuče u krilo,
ili te obgrli sa leđa,
a meni slova sve prenose,
i slike i zvukove,
još iz vremena
kad smo pisali o čaroliji,
slova su sve ozbiljno shvatila,
spojila se neraskidivom vezom,
sad ne razaznaju
koja su tvoja, a koja moja,
pa se sapliću jedno o drugo
negdje na pola puta,
i nikako da stignu do nas.
Ovog običnog utorka potkraj novembra
puše prva jesenska bura kod mene
miris kave kod tebe,
nisi je sâm pripremio,
na dnu mog fildžana

izvija se debela neman,
zmija, razjapljenih usta,
samo što ne dohvati
crnu žensku figuru
za kojom se rastegnula,
cijela slika je izvan kuće, ipak,
muškarcima nitko ne gleda u šalicu,
njima sve piše u porukama
– htjela sam te zamoliti
– o, ne ja, nikako, i nikada –
Ovog običnog utorka potkraj novembra
dok još nisam odlučila
da li ću napisati pjesmu tebi,
koji sve pamtiš i znaš,
ili njoj, koja sjećanjem ispunjava rijeku,
liježem
na vlastitim rukama oslikanu zemlju.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Otjerane ptice”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *