Kad ljubav izda

900 rsd
Odlomak iz knjigeKad ljubav izda

II

Sledećeg jutra Lora je ustala veoma rano iako je bila subota. Loše je spavala zbog nervoze koja nije nestala ni po ustajanju, još se i pojačala, a sve zbog utisaka vezanih za prethodno veče. Čudno! Nije toliko razmišljala o neprijatnosti koja joj se dogodila koliko o tamnoputom neznanacu, malo-malo pa bi joj zaposeo misli, tačnije njegove oči… oči boje… lešnika. Nikako se nije mogla osloboditi njihovog pronicljivog pogleda, kao ni utiska da je pred njim ispala prava glupača − lakomislena i nepromišljena. Nije znala zašto, ali bilo joj je krivo zbog toga. On se verovatno sretao sa ženama tog tipa, zaključila je vraćajući u sećanje njegovo ponašanje prema njoj. Jeste da joj je pomogao, ali bilo je očigledno da se sve vreme zavitlavao.

Ispila je poslednji gutljaj prve jutarnje kafe i pogledala na sat. Čekala je 9 h kako bi pozvala banku i prijavila krađu kartica. Spustivši praznu šoljicu na kuhinjski pult, pošla je da potraži svoj mobilni jer u njemu su joj bili svi važni brojevi.

Bezuspešno je rovarila po torbi, nije bio u njoj. Ponovo se vratila u prethodno veče kako bi se setila kada ga je poslednji put držala u ruci. Sinoć u autu, na gotovs, za svaki slučaj. Bilo je dovoljno samo da pritisne 1 na njegovoj tastaturi i zazvonilo bi kod inspektora Velsa. Tu vrstu zaštite dobila je nakon zabrane Peteru, njenom bivšem mužu, da joj se približava na manje od 100 metara. Osetila je mučninu pri samoj pomisli na njega. Uzdahnula je i oterala sećanja, pokušavajući da se seti gde je ostavila telefon. Bila je sigurna da je sinoć pri izlasku iz automobila telefon gurnula u torbu. Nakon još jednog pokušaja da se seti gde ga je ostavila, izgubila je strpljene, prišla fiksnom telefonu i okrenula svoj broj. Telefon je zazvonio.

Aleksandar se vozio prema svojoj kancelariji. I tog dana imao je mnogo posla, često mu je dan bio prekratak za obaveze koje su mu visile nad glavom. Pred njim je upravo bio jedan takav dan, kratak za sve ono što treba da obavi. Razmišljao je kako da se organizuje i postigne sve. Tok njegovih misli prekinuo je nepoznat zvuk. Neki instrumental dolazio je iz pravca suvozačkog mesta. Nagnuo se i na patosnici video mobilni telefon koji nije prestajao da zvoni. Odjednom se setio prethodne večeri i na usnama mu je zatitrao vragolast osmeh.

− Halo! − javio se.

Lora je čvršće stegla slušalicu. Prepoznala je glas i osetila nelagodu u stomaku.

− Halo! − začula je ponovo sa druge strane.

− Dobro jutro! Lora ovde, devojka od sinoć…ako se sećate… − zastala je i malo pročistila grlo. − Javljate se na moj telefon… ispao mi je sinoć. Pa, treba mi… mislim, telefon! − dodala je brzo.

− A, tako… Kako, Nora?

Iako je dobro čuo kako se zove, namerno je izgovorio pogrešno ime zbog one neodoljive želje da je zadirkuje, nešto ga je podsvesno teralo na to. − Ah… − uzdahnuo je, tobože. − Ponadao sam se da si ga namerno ostavila, u želji da me vidiš ponovo.

Svašta, šta on umišlja?!, pomislila je ljutito.

− L o r a! − rekla je, naglašavajući svako slovo. − Vi se očigledno dobro zabavljate, ali pogrešili ste! − dodala je. − Meni je telefon preko potreban!

− L o r a… − ponovio je za njom, isto tako naglašeno i pomalo otegnuto. − Moraćeš da dođeš po telefon… Hotel In, Avenija Spring Grove 14.

− Hotel?! − upitala je, ne mogavši da sakrije neprijatnu odbojnost u glasu.

Aleksandar se glasno nasmejao. − Ne brini, nije nikakva ponuda. Jedino, ukoliko se u međuvremenu ne predomisliš, pa ti meni ponudiš nešto… − rekao je kroz smeh, a zatim je nastupila kratka pauza potpune tišine. On je zaćutao jer ona nije reagovala na njegove reči, a ona je ćutala jer joj je najednom tako snažno zalupalo srce da nije mogla da progovori. − Telefon će biti na recepciji − ponovo je začula njegov glas, ali sada miran i staložen. To ju je iziritiralo, opet se zabavljao na njen račun.

− Drski ste! − odbrusila je i zalupila slušalicu.

Категорије: , , Izdavač:
Autor: Lorry Medlin

Lora Evans je mlada žena na pragu uspešne karijere, ali i žrtva nasilja koja pokušava pobeći od svoje bolne prošlosti. Zbog greške iz mladosti i onoga koji ju je lišio radosti života, porazio kao čoveka i ponizio kao ženu, porušio snove i iščupao srce, još, i nakon mnogo godina, hoda bolnim putem iskupljenja, opterećena krivicom iako ni za šta nije kriva, sramom, iako ništa sramno nije učinila, i strahom kao jedinim sinonimom za ljubav. Ali… Život nas uvek iznenadi kada to najmanje očekujemo!

                Srela je njega!

                On je sve ono što ona ne želi, a ona ono što on jedino želi. Dok ona pokušava pobeći od prošlosti, njega, straha i same sebe, on pokušava dokučiti tajnu zaključanu u njenoj duši, pogledu, osmehu… jer on je neko ko ne prihvata odbijanje i ne priznaje poraz, on je Aleksandar Lester.

                Gde spavaju slomljena srca i šta je to što ih može probuditi? Može li izdan ponovo da veruje? Je li čast samo deo nekakvog kodeksa ili urođena vrlina koju treba negovati celoga života? Odgovore na ova i slična pitanja o kojima i ne razmišljamo često, pronaći ćete u ovoj knjizi koju nikada nećete zaboraviti i koja vas neće napustiti ni kada pročitate poslednji red i sklopite korice jer ona dotiče dušu i podseća da prava ljubav ne zatvara, već otvara sva vrata.

„Postoje ljudi koji ti iščupaju srce i postoje oni koji ga vrate na mesto.“

Miroslav Mika Antić

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Kad ljubav izda”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *