Mamac br. 2

100 rsd
Odlomak iz knjigeMamac br. 2

Nika Dušanov

OSTRVO

Remote. Beautiful. Mysterious. Unique. Islands are worlds of their own. Places apart, where life has evolved differently.

„National geographic“

1.

Iz guste krošnje izleteše dve poveće ptice nabreklih vratova. Čak i sa ove udaljenosti ličile su na obične čaplje, ali putnicima kojima je obećano egzotično putovanje na granici nestvarnog one su valjda trebalo da izgledaju kao pterodaktili ili žar-ptice. Autori projekta su pronašli inspiraciju verovatno u priči o ostrvu doktora Moroa, King Kongu, šta znam. Umalo da viknem psi-leptiri! i to samo da bih video prezriv pogled direktorke turističke organizacije. Nisam to uradio jer je na sastanku mesne zajednice dogovoreno da sarađujemo, da se držimo priče. Brat mi je rekao da priča jeste glupa, ali da se uzdržim od svog cinizma. Priča o Ostrvu je ambiciozno zamišljena kako raspaljuje maštu i prazni novčanike. Ono što je decenijama širilo oko sebe samo smrad mulja i truleži, zahvaljujući „maštovitom“ projektu postalo je mesto tematskog turizma. U brošuri je pisalo: Neotkriveni svet. Sa jedinstvenom florom i faunom. Bića koja ne postoje nigde u svetu. Rečno ostrvo izloženo neobjašnjivoj radijaciji koje prkosi zakonima prirode. Potpuno odsečeno od sveta.

2.

Najveći problem je bio što ovakvu priču teško možeš prodati domaćem turisti, a oni su bili jedini gosti koji su nam došli. Doduše, jedan par stranaca je zalutao da vidi o čemu je reč, ali su ih komarci brže-bolje iskasapili, pre no što su se popeli na brod. Ubrzo, na društvenim mrežama, naše mesto biće visoko kotirano na listi mesta koje treba izbegavati. Ispod fotografija muljevite vode, plikova od komaraca na ružičastoj zapadnjačkoj koži i moje musave kecelje, nizaće se komentari u kojima se sredovečni Nemci, Holanđani i Englezi sprdaju sa istočnoevropskim vicem od zemlje. Tako smo zaglavili sa domaćim turistima. Nazad se nije moglo. Neotkriveni svet. Sa jedinstvenom florom i faunom. Genijalci koji su nas uvalili u ovo morali su da opravdaju sredstva koja su dobili iz fondova, a mi lokalci smo morali da sarađujemo pod pretnjom da nijedan novčić neće ući u našu zajednicu, potpuno odsečenu od sveta, ako ne odigramo svoje uloge.

3.

Mirno sam zapalio cigaretu na palubi. Uskoro je trebalo da počne. Gledao sam lice direktorke turističke organizacije. Bila je vidno nervozna iščekujući reakciju gostiju na brodiću. Streljala je i nas, posadu, da ne bismo sabotirali celu stvar. Kad smo se približili na dvadesetak metara od obale, cela ta strana ostrva počela je da ispušta krike i da trese svojim žbunjem i krošnjama. Stvarno sam bio srećan što izgledam kao što izgledam jer me je to poštedelo smrzavanja i gacanja po blatu ostrva, inače bih i ja sada bio tamo i tresao grane i urlikao iz petnih žila. Ti nesrećnici su boravili tamo danima, dok ih ne odmene neke druge zverke. Direktorka je odmah na početku sezone odvojila naočitije kandidate za konobare i animatore, a oni neugledniji postali su ostrvska čudovišta.

4.

Gosti su se valjali od smeha. Neki od njih su uzvraćali krike nazad ka ostrvu. Čudovišta sa ostrva su isprva zamukla od poniženja, da bi posle prihvatila igru dovikivanja sa raspoloženom publikom. Iako je „magija trenutka“ bila uništena, te večeri se dosta popilo i pojelo. Svima je bilo jasno da je ovo samo dno turističke ponude zemlje, i na neki način su bili srećni što su deo ovog treš-spektakla. Iz nekog razloga osećali su se povlašćeno. Zaboravili su da su i sami na dnu, da su doveli decu na jedino mesto koje su mogli da priušte.

Oslobođeni očekivanja zadovoljstava (koja prkose zakonima prirode) koja su im u poslednje vreme stalno izmicala, za koja su morali štedeti, u koja su morali da veruju da ih osećaju, svi su se te večeri preobrazili (izloženi neobjašnjivoj radijaciji) u velikodušna jednostavna bića.

Gledao sam svoje prelepe ruke (potpuno odsečene od sveta) prebačene preko ograde broda. Čak i na poslu, kada moram da savijam rep pred nadređenima, ne dozvoljavam da u meni iščili divljenje sobom (bićem koje ne postoji nigde u svetu). Nikakvo poniženje me ne može spustiti sa trona.

Jedna devojčica mi je prišla i zatražila (neotkriveni svet) sok od breskve.

Категорије: , Izdavač:

Ovo je broj 2 časopisa Mamac.

U broju čitajte:

Valter Benjamin
Carska panorama – Putovanje kroz nemačku inflaciju
S nemačkog prevela Ivana Maksić

Nika Dušanov
Muva
Ostrvo

Bogdan Cvetković
Konvertit

Ivana Maksić
U ime Književnosti ili Plamen apolitičnosti

Đorđe Jovanović „Jarac“
O takozvanoj agoniji Evrope

Sju Li Dž
Znam da će doći dan
Ratnici od terakote na montažnoj traci
Meditacija
Reka / Obala
Čekanje u redu
Meni sa jednim jelom: podgrejano meso
Čitulja za kikiriki
Moj prijatelj Fa
Šraf je pao na zemlju
S engleskog prevela Ivana Maksić

Dajana di Prima
Revolucionarno pismo # 49
Revolucionarno pismo # 60
Revolucionarno pismo # 69
Revolucionarno pismo # 78
Revolucionarno pismo # 86
S engleskog prevela Ivana Maksić

Lejla Farđami
Najbolji muž do sada
Superžena na prodaju
S engleskog prevela Jelena Mandić

Bob Lebowski
100 privilegija

Bojan Marković
Presvetli pope milosti pun
Tvoj tatica je okrutni šejh

Poezija revolucije
Nikolas Giljen: Linč
Aleksandar Blok: Fabrika
Rafael Alberti: Jedan bauk kruži Evropom
Erih Frid: Deca i levičari, Pitanje, Duga ruka nepravde

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Mamac br. 2”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *